22. 10. 2009.

Prelingvistički ritual jezika – prikaz predstave Bez sjenke Shamala Amina i Nigar Hasib

Arheološko istraživanje u lapidariju ljudskih glasova dovelo je do otkrića rudimentarnih formi neopterećenih konvencijama bilo kojeg lingvističkog sustava. Prelogička situacija jezika stavljena je u žižu interesovanja istraživačkog projekta Song as a Source, Lalish Theaterlabora. Performans Bez sjenke, koji izvode Shamal Amin i Nigar Hasib, kreirao je autentičan jezički ritual sintetišući fonetsku ekspresiju različitih jezika. Taj polilingvalni bastard vraća čovjeka u arhajski stadij jezika neobremenjenog značenjskim balastom. Kako sami interpretatori, Shamal Amin i Nigar Hasib, ističu, jezik povodi njihove kretnje, ali kretnje ne predstavljaju leksičko značenje pjesama. Time je komponiran fluktuirajući prostor u kojem se glasovi i pjesme pretvaraju u čisto zadovoljstvo.

Osnovni motiv preformansa Bez sjenke je drevni kurdski ritual Zaratusta, čije izvođenje potrebuje vrlo zahtjevne tehnike pjevanja. No, pored estetičke vrijednosti performansa, artistički interes za drevni ritual predislamskog Orijenta nosi duboke kulturološke značajke. Takav gest interesovanja austrijskog istraživačkog centra za kulturu teatra i performansa Lalish Theaterlabor, predstavlja značajan čin u premoštavanju jaza između kultura Okcidenta i Orijenta. Interkulturni dijalog, čiji značaj i sami na svom web-siteu ističu, produbljava polje estetske komunikacije podrivajući mainstreamerske naracije o tradicijskoj vjekovnoj netrpeljivosti kultura. Otvorivši polje interesa u kulturnom miljeu determiniranom islamskim prosedeom umjetnici Lalish Theaterlabora raskrinkavaju stereotipne predstave koje proizvode klišetizirane slike kulturalne alteritetnosti.

Antropološka situacija rituala kao da nije isprovocirala željenu recepciju kod publike u Bošnjačkom institutu. Iako je nemoguće govoriti o individualnim reagiranjima, osjećanje kolektivnoog transa na koje ritual poziva svakako je izostalo. Kao da ambijent nije mogao ponuditi prenošenje ritualne energije sa interpretatora na publiku. Aplauz na kraju teško da može biti indikativan, jer jedan konvencionalan čin ne može nadomjestiti intuitivno prepuštanje ritualnom senzibilitetu.

Ipak, gostovanje Lalish Theaterlabora daje posebnu crtu ovogodišnjem MESS-ovom programu. Kulturalna različitost, estetska pluralnost, poliperspektivnost artističkog izražaja, mogu samo obogatiti program jednog teatarskog festivala koji tendira socijalnom i kulturalnom angažmanu. Prisustvo umjetničkih formi različite kulturne provenijencije intenzivira polje interkulturnog dijaloga pospješujući protok estetske komunikacije, što u konačnici doprinosi promjeni postojećih (oligarhijskih) socijalnih formacija.

Edin Salčinović