18. 10. 2009.

Okrugli sto o predstavama "Zvijer na mjesecu", "Vremena...godišnja doba", "Sapun ima smisla" - dekonstrukcija socijalnih barijera

Na drugom okruglom stolu kritike, održanom u 12:00 u sali Sana hotela Bosnia, vođen je razgovor o predstavama Zvijer na mjesecu, Vremena...godišnja doba... te Sapun ima smisla. Razgovor je osmišljen kao svojevrsni triptih, koji je moderirao Bojan Munjin.  

U okviru prvog dijela okruglog stola, odnosno razgovora o predstavi Zvijer na mjesecu učestvovali su dramaturginja predstave Ljubica Ostojić, glumačka ekipa: Boris Ler, Ermin Bravo i Jelena Kordić, te direktor MTM-a Sead Đulić. Razgovor je otvorio Bojan Munjin, čitajući odlomak iz knjige Denisa de Rougemonta Udio đavla, u kojem se govori o fašizmu i njegovoj erupciji iz kolektivnog nesvjesnog, koju je Hitler samo uobličio i dao joj ime. S obzirom da predstava problematizira pitanje turskog genocida nad Jermenima tokom Drugog svjetskog rata, Ljubica Ostojić izjavila je da predstava nije puko informiranje o genocidu, već goruće pitanje nalaska smisla života nakon tragedije. Ujedno je izrazila svoje zadovoljstvo glumačkom ekipom, navodeći da je to gluma koja prevazilazi granice profesionalizma. Bravo je izjavio da predstava problematizira izvorno porijeklo nasilja, te da podvlači važnost fenomena nade, ne kao apstraktnog pojma, već onog koji se konkretizira u spremnosti jedne porodice da nadvlada tragediju koja je iz javnog prostora direktno utjecala na privatni život. Fokus je stavljen na uvijek aktuelna pitanja historijske odgovornosti (od iznimne važnosti i na ovim prostorima), kao i mogućnosti prevazilaženja uloge žrtve. Potcrtana je važnost reafirmacije života nakon tragedije, sadržana u replici jednog od glumaca u predstavi: Svako se drži za nešto, ja se držim za život. Zaključeno je da se priča o zlu uvijek reflektira u privatnoj sferi (sferi porodice), te da se pitanja koja predstava postavlja tiču svih nas.

Moderator Bunjin počeo je drugi dio razgovora, koji se ticao predstave Vremena...godišnja doba... ruskog Teatra muzike i poezije (na kojem su učestvovali Ivan Popovski, redatelj, zajedno sa glumačkom ekipom i muzičkim producentom) konstatacijom o izrazitoj emocionalnosti predstave, koja pogađa u sve vitalne centre osjetljivosti. Popovski  je ustvrdio  da se razumijevanje predstave tiče svakog pojedinačnog recipijenta, tako da je nemoguće iščitati samo jedno značenje. Predstava je izazvala podvojena mišljenja gledalaca; naime, da li se radi o predstavi koja banalizira ili ironizira? Popovski je istaknuo da je medij muzike upravo ono što čini svijet humanijim, te da je izazov ove predstave prvenstveno bio približiti se muzici i njenoj apstraktnosti, odnosno prevesti je na jezik teatra.

U finalnom dijelu okruglog stola, problematizirana je predstava španskog redatelja Luisa Beive Sapun ima smisla. Beiva je naglasio da koncept predstave, odnosno upotreba mjehurića pokušava razbiti barijere ne samo kod djece, već i kod odraslih. To je pokušaj ponavljanja djetinjstva. Ovo je jedinstvena simbioza teatra i performansa, te ne nudi nikakvu posebnu poruku, već akcentira sličnost između ljudi i mjehurića od sapunice, kako je redatelj vrlo slikovito objasnio, iznenadnim i neobjašnjivim nestankom mjehurića, te njihovim ponovnim rađanjem. Beiva je izrazio zadovoljstvo suradnjom sa MESS-om, kao i sarajevskom publikom, koja je, po njegovom mišljenju, nevjerovatno slična španskoj publici. (J. B.)