07. 10. 2011.

MESS FORUM 2

  U prostorijama kina Kriterion 06.10.2011. održan je forum na temu „Islam i preovladavajući trend modernizacije zapadne civilizacije“. Razgovor je vodio Bojan Munjin, a gosti su bili profesor Sulejman Bosto, profesor Dževad Hodžić, fra Ivan Šarčević i Nihad Kreševljaković. Na MESS-u su su igrane tri predstave koje se mogu povezati s tom temom, pa je bilo i zamišljeno da razgovor krene u tom smjeru. To su predstava „Rušenje Ajfelovog tornja“, „Ovo je moj otac-Obećana gozba dio III“ i „Radio Muezzin“. Iako je razgovor počeo s mišljenjem Nihada Kreševljakovića o predstavi „Radio Muezzin“, više se nitko nije vraćao i referirao na predstave, te je razgovor krenuo u drugom smjeru ni jednom ne spomenuvši ostale dvije predstave.

  Nihad Kreševljaković je rekao kako za njega predstava „Radio Muezzin“ uopće ne bavi islamom, već sukobom četiri mujezina s radio aparatom, odnosom čovjeka i tehnologije. Profesor Hodžić je napomenu kako je molitva zajednički čin i kako je bitno da ljudi budu zajedno u tom trenutku, te kako bi to u današnjem svijetu onda značilo da putem video linka mogu biti zajedno s njim u molitvi ili da učenje Kur'ana može biti preko CD-a.  Razgovor se više nije vraćao na tu temu, kao ni predstave što smatram propustom, jer teme kojih se kasnije doticao razgovor nailazili smo i u spomenutim predstavama, što se moglo povezati.

 Svim sugovornicima je zasmetalo blokovsko postavljanje svijetova i stavljanja islama na jednu stranu, a Europe na drugu u kojoj kao da ne postoji islam, a kako je profesor Hodžić naglasio Istambul je najveći europski grad. Napetost uvjetovan i globalnim političkim odnosima u kojima se ekonomski razvijeni svijet prema muslimanskom odnosi u  naslijeđenim manirama kolonijalizma. Fra Ivan Šarčević je naglasio kao važnu komponentu u prevladavanju te napetosti učenje o drugim. Profesor Bosto je isto tako naglasio važnost procesa učenja, naglasivši kako svi stalno ističu ljubav prema raznim kulturama, a zapravo o njima ne znaju ništa. Nihad Kreševljaković je upozorio na ignoriranje prema islamu, jer koliko uopće prosječan Europljanin zna o npr. o islamskoj umjetnosti? Znaju samo neke stereotipne stvari o tome da ne jednu svinjetinu i da imaju četiri žene, a od 11. rujna s islamom povezuju terorizam. I u tome je važnost učenje, koju su svi sugovornici naglasili.  Jedna od tema razgovora je i bio govor A. Merkel koja je izjvila kako je Njemačka s pažnjom dočekala ljude iz islamskog svijeta kada su došli da budu radnici, ali su mislili da će otići, a kada su se zadržali  mislili su da će prihvatiti njihovu kulturu, a nisu i sada imaju problem, a jedino rješenje je da odu ili prihvate njihovu kuluturu. Profesor Hodžić je rekao kako može razumijeti njen govor, jer smatra da prihvačanje nečije kulture ne znači nužno odricanje od vjere. Mnogi od njih već generacijama žive u Njemačkoj, a nisu naučili jezik, što Njemačka više ne može tolerirati i plaćati im sudske tumače.

Tijekom razgovora dotaknuta je i tema religijskih zajednica u Bosni i Hecegovini, ali kao i kroz cijeli razgovor i njoj su sugovornici pristupili veoma oprezno i općenito, ne ulazeći previše u tematiku. Nihad Kreševljaković je zanimljivo iznio svoje viđenje te situacije podjelivši je na tri razdoblja. Predratni period koji nije bio toliko radikalan po tom pitanju, naglasivši kako su postojale slobode u vjeri. Poslijeratni period u kojem je došlo do izražene politizacije vjere, te ratni period koje je bilo ozbiljno iskustvo u kojem si čovjek postavlja neka pitanja za koja nikada nije mislio da hoće, „Kada čovjek hoda , koliko brzo treba hodati da se ne osjeća loše kad ga granata pogodi?“ ili kako su u tom trenutku u istoj blizini smrti i oni od sedamdeset i oni od dvadeset godina, gdje u miru ta blizina nije nikada ista, te razgovor sa susjedima o tome tko treba ići na front oni mlađi ili stariji. Tu se događa neko duhovno iskustvo.

 U razgovoru su sugovornici bili veoma suzdržani i odmjereni, naglašavajući iste vrijednosti kao što je sloboda koja je upisana u svim vjerama, pravo izbora, stalno naglašavajući važnost učenja o drugim vjerama, te su se složili da politiku i vjeru treba odvojite, te da trenutna prevelika politizacija vjere nikome ne donosi ništa dobro. Iako je tema nudila mogućnost rasprave ona se ni u jednom trenutku nije dogodila, razgovor je tekao u nekoj zajedničkoj podijeli istih mišljenja.