02. 10. 2011.

Okrugli stol 02.10.2011

Mirna Rustemović

Na današnjem okruglom stolu razgovaralo se o predstavi Las Meninas(male dvorske dame) u režiji Ignacia Garcia. U razgovoru su sudjelovali glumci iz predstave, producentica i redatelj. Razgovor je počeo  oko  nastanka ideje za predstavu, redatelj je govorio o svojoj fascinaciji slikom i životom slikara Diega Velazqueza, te kako je predstava zasnovana na stvarnim činjenicama. U razgovoru smo dobili veliki uvid u stanje u Španjolskoj u 17. stoljeću, odnosu vlasti i umjetnosti, odnosno jednog umjetnika i njegove borbe između toga da bude umjetnik u nečijoj službi i želje da bude slobodan. Pitanje koje se na osnovu toga cijelo vrijeme razgovora povlačilo je zašto upravo ovdje i sada ta predstava i koji je odnos umjetnika i vlasti danas, nažalost na to pitanje nismo dobili konkretan odgovor. Dobili smo odgovor na kojem festivalu je predstava izvedena, kako je Španjolska tada bila loša zemlja za umjetnike, o Velazquezovoj borbi da bude slobodan, ali ni u jednom trenutku nismo saznali ništa više od toga. Gosti su spominjali kako predstava traži svoj jezik, kao i tada slika, tekst se trudi biti moderan, a progovarati o stanju u Španjolskoj u 17. stoljeću. Iduće pitanje koje se nametnulo je koji je to jezik i zašto onda nije postojala neka radikalnija strategija da se pokaže ta kritika, te kako je ostalo na pukom prikazu tog doba. Opet odgovor nije bio potpun i razgovor se nastavio u drugom smjeru, saznali smo samo da su oni iskoristili harmoničniju formu kako bi ispričali ovu priču. Razgovor se zapravo cijelo vrijeme vrtio u krug i vraćao na biografske činjenice o slikaru i jednom mračnom dobu za Španjolske umjetnike, te je više sličio na propagadnu poruku meksičke turističke zajednice. U nekoliko navrata se spomenuo okvir u predstavi i taj odnos da mi ne gledamo samo glumce, nego da i oni gledaju nas. Postiže se  element toga da onaj koji je vani biva promatran od onih koji su unutra, te se svi pretvaraju u objekt gledanja. Okvir u predstavi daje u jednom trenutku slikaru tu slobodu za kojom je težio, kada izađe iz njega i obraća se publici, tada je na nekoliko trenutaka potpuno slobodan, a onda se opet vraća u okvir gdje je opet nevažan. 

Zaključak ovog razgovora bi bio kako je Meksiko lijepa zemlja koju trebamo posjetiti, kako se tamo izvode razne predstave i ima se potpuna sloboda u tome, te koliko se redatelj divi slici slikara D. Velazqueza .