01. 10. 2011.

Sloboda, iza i ispred !

 Danilo Jovanović

 (povodom predstave Rušenje Ajfelovog tornja Jetona Neziraja u režiji Kuštrima Bektešija)

 Po ugledu na trenutno popularnu terminologiju i retoriku ovaj ćemo tekst okarakterisati kao studiju izvodljivosti i osvrnuti se na sveopšti problem slobode.

 Sloboda marginalizovanih u danima recesije

 Govoriti o slobodi, pa je još i zahtjevati u pomenutim "teškim danima" može se okarakterisati i kao atak na slobodu "većine". Teror manjine nad većinom. A i zar se nismo okupali i pokazali Evropi čisto lice dubokih poštovalaca raznih sloboda i prava tamo nekih manjina koje svakako kod nas i ne postoje? A ta ista Evropa i sama kao loš učitelj, nije savladala lekciju Sloboda iza i ispred nikaba. Svoje virtuelne nikabe odbijaju da skinu,  a naše bi na silu da strgnu. Kroz koncept oskudne filozofije tora, lako je nametnuti metaforične prioritete, svakom toru treba dobar čobanin.

Bitno je da mi dospijemo na bijelu šengen listu, bitan je sljedeći izvještaj Evropske komisije, bitan je ugled države, bitno je da sve izgleda kao da sloboda postoji. Slobodno izražavajte svoju različitost, uvijek će se već naći par stotina slobodnih građana da vas kamenuje. Država liberalna, građani konzervativni. Pa ,dobro,  ko je ovdje lud?

   Slatka instant sloboda će se uskoro moći kupiti na tržnici, na komad. Ona služi da umiri građane od plastelina. Oni svakako ne haju što ih teroriše drčna i buntovna manjina onih koji misle za njega, onih koji kreiraju jedan kolektivni mozak kojim će se i naš građanin moći koristiti kao javnim wc-om.

Jer nismo mi još uvijek prevazišli taj vječiti strah od drugačijeg i tu potrebu za utapanjem u kolektiv, u neko imaginarno društvo sa još imaginarnijim slobodama i pravima. Upravo ta potreba, najbolji je pokazatelj straha od postojanja slobodnih pojedinaca koji će razmišljati svojom glavom i sami donositi odluke. Onih pojedinaca na koje je prije jedan i po vijek mislio Mill kada je kao „jedan vrlo jednostavan princip„ svog dijela O slobodi naveo da je „U odnosu na sebe, svoje sopstveno tijelo i um, pojedinac suveren“.

 „Sloboda, molim!“ imperativ u sintagmi pojedinca kao misleće individue pokreće esencijalno pitanje slobode govora i izražavanja pod pritiskom različitih „prinudnih uprava“ nametnutih od strane dekadentne većine.

 Koliko smo u stanju ostvariti sopstvenu slobodu, a da pri tom ne ugrozimo tudju ?

 Nije sloboda samo ispred,ona je i iza nikaba!