29. 10. 2010.

PORTRET 1 - Selma Spahić

Selma Spahić je rođena 1986. godine u Foči. Njeni roditelji su oboje ljekari koji žive u Zenici. U Zenici je i odrasla, osim za vrijeme rata, koji je doživjela kao iseljenik, u inostranstvu. Nakon završene srednje škole u Zenici, odlazi u Sarajevo kako bi se specijalizirala u oblasti koja će postati njen život: režiji.

Pozorište je kasnije otkrila. Počela je studij režije na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti kada je imala 16 godina. Odlučila se na studij režije nakon jako mnogo odgledanih filmova. Kino je njena prva strast. "Htjela sam biti filmska rediteljka, ali sam se onda zaljubila u pozorište tokom studija", kaže ona.

A izgleda da MESS ima dosta veze s ovom novom strasti. Tokom prve godine studija u Sarajevu, Selma je otkrila ovaj festival i pogledala kompletan program. Tu je praksu nastavila i narednih godina, a njena ljubav za pozorište nikad nije prestala.

Ona kaže da je ono što je uveliko uticalo na nju je specifičan proces pozorišta, posebno u radu s glumcima, proces koji se sastoji od istraživanja svih vrsta tema sa glumcima, tema koje su važne za naše društvo, i problema sa kojima se ljudi ne usuđuju suočiti. Ono što je konačno otkrila u pozorištu je intimnost koja od ove discipline čini "najčarobnije mjesto na svijetu".

Ono što smatra čarobnim je ideja o stvaranju nečega iz ničega, počevši ponekad od teksta, ali ne i uvijek. Njezino pozorište izgrađeno je na osnovu intimnog iskustva i suradnje sa glumcima.

Unatoč svojoj fasciniranosti glumcima, nikada nije poželjela biti glumica. "Previše sam racionalna za to", kaže ona. "I imam veliku tremu!" Ono što joj se sviđa prije svega kod glumaca sa kojim radi jeste emocionalna sposobnost da se prepuste situaciji. Ona bira briljantne ljude da rade s njom, cijenjene saradnike, koji su u stanju promišljati neku temu na isti način na koji je ona promišlja, koji imaju istu ideju o predstavi kao i ona. Cijeni raznolikost i radi sa mnogim glumcima iz cijele Bosne i Hercegovine, bez obzira na činjenicu da ima bliske veze s onima s kojima je odrasla na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.

Što se tiče forme tiče, ona nije rob identifikacije likova sa glumcima. Iako su Bob Wilson i Marina Abramovic imali važan utjecaj na nju, zbog njihovih maštovitih predstava koje krše pravila, za Selmu Spahić tema je još uvijek najvažniji faktor. Ona vjeruje da joj tema daje oblik.

U svojoj posljednjoj predstavi, "Kako sam naučila da vozim", koji govori o pedofiliji, Spahić je izabrala vrlo jednostavnu scenografiju, bez ijedne promjene svjetala, "jer je tema važnija od ičega drugog".

 Kao selektorica programa Future Mess (program MESS Festivala posvećen mladim rediteljima), njena tačka gledišta leži u pričama koje je zanimaju. "Ja ne želim nikakve granice, samo sam htjela vidjeti temu iza predstave".

Selma najviše voli raditi na mikro-svjetovima, koji mnogo govore o društvu u kojem živimo: "Ono što je zapravo tužna situacija, ali koja nudi obilje mogućnosti za umjetnika, je da imate milione tema u društvu koje možete razmatrati. Postoje mnoge važne stvari koje ljudi ne žele govoriti, koje su tabu". Pedofilija je jedan od njih, ali se Spahić u ranijim predstavama također bavila i nasiljem, usamljenosti, konformizmom itd.

Mikro-svijet pozorišta i njegova intimnost daje joj mnogo prilika da otkrije mehanizme svih tih društvenih činjenica. "Svi mi živimo u istom društvu, u istoj zemlji, i prepoznajemo iste stvari... Predstave nisu samo umjetnost, mi se bavimo socijalnim pitanjima, čak i ako je to u manjim okvirima."

A kada je pitaju o finansijskim uslovima rada u teatru, ona odgovara: "Nije nam lako. Znam da bi smo trebali imati više novca. Ali ipak, ne možete to koristiti kao izgovor. Važno je nikada ne odustati kada se suočite sa ovakvim preprekama. A predstave se nekako događaju!"

Glas Marjorie