22. 10. 2010.

Press konferencija 21.10.2010.

Na  press konferenciji razgovaralo se o tri predstave.

 Prisutni su prvo imali priliku čuti nešto o predstavi „Sarajevska ratna tragedija“. Konferenciji su prisustvovali: glumci Aldin Omerović, Ermin Sijamija, Aleksandar Seksan, glumica Maja Izetbegović i autor teksta Peđa Kojević. Saznali smo da je za njih rad na ovoj predstavi bio korisno i lijepo iskustvo. Također,  glumac Aldin Omerović je rekao kako su željeli na emotivnom planu dobiti predstavu, jer je upravo ta emotivna vrijednost najjača. Na pitanje Une Bejtović, upućeno Maji Izetbegović, koje se ticalo „zabave“ i refleksije pokušaja da se sve okrene na zabavu, glumica je odgovorili da jeste riječ o tome, ali je istovremeno i refleksija na prijeratni period u Sarajevu, period pun energije i strasti, a zatim se ta pjesma pretvara u sladunjavost, bezvrijednost, čak i tegobu. To je metafora „zabave“. Nakon toga je Ermin Sijamija najavio 2 nova gostovanja predstave. Na pitanje: „Zašto je MESS zauvijek mlad?“ Aleksandar Seksan je odgovorio da je za njega to jedan od najznačajnijih festivala i da nije ptrebno objašnjavati zašto. To je jedan od zadnjih tračaka kulture koji svjedoči da još uvijek živimo kako treba.

 Druga po redu, o kojoj se razgovaralo na današnjoj press konferenciji, je dječija predstava „Plavi zec“ u režiji Slavka Pervana, urađenoj prema motivima sabranih priča Dušice Seferagić pod naslovom „Dlakave, pernate i druge priče“. Na početku se reditelj Slavko Pervan ispričao u svoje, a i u ime ostalih kolega, jer je on jedini koji prisustvuje konferenciji. Nakon toga se srdačno zahvalio MESS-u na podršci i pomoći, ističući važnost dječijeg programa. Rekao je kako je, tokom rada na predstavi, tražio formu koja je najprimjerenija djeci. Radio je sa pet glumica: Sanelom Krsmanović, Amilom Terzimehić, Ravijojlom Jovančić-Lešić, Mirnom Kreso i Merimom Lepić, te glumcem Emirom Fejzićem. Njihova predstava se, za razliku od brojnih koje govore o ratu, bavi temama povjerenja, ljubavi, očuvanja okoliša. Muziku za predstavu je komponovao Vlado Podan. Slavko Pervan je istakao kako je muzika u predstavi način borbe protiv teškog šunda koji je „navalio“ posebno na djecu. Osim toga, naglasio je kako kvalitetna muzika oplemenjuje i to je ozbiljna istina s kojom nema šale. Osim toga, važan segment predstave je i odnos glumca i djeteta. Oni su, u okviru Studentskog kulturnog centra Univerziteta u Sarajevu „Seljo“, formirali sekciju „Savremeni muzički teatar za djecu i omladinu“.

 Treća predstava o kojoj se razgovaralo na današnjoj press konferenciji je „Elijahova stolica“. Konferenciji su prisustvovali: autor romana „Elijahova stolica“ Igor Štiks, režiser Boris Liješević, glumci Svetozar Cvetković, Đuza Stojiljković, Renata Ulmanski i Maja Izetbegović. Premijera predstave je održana prije nekoliko dana u Beogradu, a sinoćnja izvedba u Sarajevu je prva repriza. Autor Igor Štiks je rekao kako je ova izvedba iz perspektive autora jako zanimljiva i dobro urađena. Sama predstava je, ustvari, novi tekst, ona nije samo roman prenesen na daske. Na pitanje Une Bejtović koje je glasilo: „Kažu da je lako raditi sa dobrim glumcima i dobrim tekstom, je li to tako?“, reditelj Boris Liješević je odgovorio da jeste, ali je u istoj mjeri i obavezujuće jer je tada i reditelj stalno na ispitu. Osim toga, dodao je da dobri glumci nisu samo dobri glumci, nego i saradnici u kojima je imao pomagače. U nastavku je bilo govora o odnosu mladih i starijih, iskusnijih glumaca. Glumac Đuza Stojiljković je rekao kako je bilo teško igrati po motivu romana, a posebno je teško bilo izvesti predstavu u Sarajevu, gdje se dio radnje zbio. Reakcija publike je bila zbunjujuća, ali i ohrabrujuća jer je dokaz da rad nije bio uzalud. Glumci su se složili da je ovo projekat za koji su jako emotivno vezani i koji će dugo pamtiti, jer je na njih same, u glumačkom i ljudskom smislu, jako uticao. Ovaj projekat je više od jedne predstave. U nastavku je bilo govora o samom autoru koji je kao jako mlad napisao roman o puno starijem čovjeku, na što je Igor Štiks podsjetio na riječi Flauberta koji je rekao: „Emma Bovary – to sam ja!“ i na potrebu da pisac upozna likove o kojima piše. Reditelj je, vezano za razliku teatarskih i npr. filmskih mogućnosti, istakao kako mu je bilo zanimljivo koristiti tehniku istovremenog miješanja dvije stvarnosti što u drugim medijima nije moguće. Glumica Maja Izetbegović rekla je kako je ovo prvi put da joj tokom rada nije bio bitan rezultat, nije bilo važno šta će to biti na kraju, nego sam proces stvaranja.