Bazirajući se na iskustvu s mladim plesačima u produkciji Scratch Neukoelln 2003. godine, Constanza Macras iznova pruža pozornicu tinejdžerima iz Neukoellna u komadu Hell on Earth (Pakao na Zemlji). Oni pričaju, crpeći materijal iz vlastitih iskustava, ali ne iz dječije, već iz perspektive formirane mlade osobe, o poteškoćama odrastanja, svakodnevnoj diskriminaciji, želji za uklapanjem, i problemima koji prate pokušaje adaptacije. Od naročitog je interesa razvoj spolnog identiteta kao jedne od ključnih tački u periodu adolescencije; problematiziran je razvoj mladih žena, koje se nesumnjivo mnogo više suočavaju sa zabranama i granicama od muškarca, kao i percepcija tijela iz muške i ženske perspektive. Stoga, osnovno je pitanje kako se adolescenti sa imigrantskom pozadinom nose sa višeslojnošću svog problematičnog odrastanja, a odgovor pokušavaju dati oni sami u Hell on Earth, napokon imajući priliku da podignu glas:

Novi plesni komad Constanze Macras „Hell on Earth“ obiluje scenama u kojima su klišei o imigrantima i njihovim strogim stavovima o spolnim ulogama sa sigurnošću predstavljeni, dekonstruirani, a zatim vrlo opušteno prekodirani, bez pedagoške nervoze, tako da od svega što multikulturalni život na marginama društvenih ljestvica čini teškim preostaje samo sretno iskorišten materijal.

(Peter Laudenbach: Sueddeutsche Zeitung, broj 86, Subota, Nedelja, 12-13. april, 2008)