Predstava "Isabellina soba" se održava pod pokroviteljstvom BH Telecoma   

Izabellina soba suočava se sa osnovnim problemima evropskog dvadesetog stoljeća: belgijskom kolonijalnom prošlošću, Drugim svjetskim ratom, te dilemama oko tzv. humanitarnih intervencija u Africi – sve sadržano u životnom vijeku Isabelle Morandi, koji se proteže do devedeset godina. Kako i sam režiser Jan Lauwers objašnjava u uvodu, kolekcija etnoloških relikvija njegovog oca (bogata kolekcija od 5.000 afričkih artefakata) potakla je stvaranje predstave. Upravo ovo materijalno naslijeđe čini temelj oko kojeg Lauwers i njegova trupa grade izvedbu koja predstavlja simbiozu dijaloga, plesa, pjesme i muzike. Ovi elementi pripovijedaju o slijepoj, živahnoj, progonjenoj Isabelli, od njenog burnog djetinjstva na neimenovanom ostrvu, odrastanja u bajkovitim roditeljskim lažima, do Pariza (gdje nasljeđuje navedenu kolekciju i postaje antropologinja) i Afrike. Ostatak trupe utjelovljuje njena sjećanja, oživotvorena pred očima recipijenata, ali i njom samom; naime, ona participira u znanstvenom eksperimentu, gdje se njena sjećanja direktno projiciraju u njen mozak, i omogućuju joj da ponovno proživi i vidi. Međutim, ona će se sama distancirati od naviranja sjećanja, jer se upravo laž, rečena u dalekom djetinjstvu, osmišljava kao Isabellin spas - spas imaginacije pred strahotama realnosti.