Aram Tomasian (Ermin Bravo) je upravo doveo Setu (Jelena Kordić) sa stanice. Godina je 1921., Milvoki, Amerika. Seta ulazi u Aramov dom, presretna. Njih dvoje su se dopisivali pismima, vjenčali preko posrednika, a sada se i vide. Prvi put. Seta je šesnaestogodišnja Armenka, koju je njen sunarodnjak Aram odabrao za svoju ženu, onu s kojom će imati djecu, graditi budućnost, prebroditi tragove prošlosti. Aram i Seta dijele sličnu sudbinu, oboje su preživjeli genocid nad Armenima, cijele porodice su im pobijene, a tuga u srcima i bolna tišina, koja ih istovremeno veže i razdvaja, vuče se kroz cijelu predstavu. U svakom kritičnom trenutku njihovog odnosa, prošlost se opet vraća. Sa prvim danima Seta iznenađuje Arama svojim postupcima, koji prelaze brojne granice između muža i žene, postavljene u njegovoj porodici. Citira Bibliju, te joj mirno, zbunjeno i nesigurno pokušava nametnuti svoje principe i pravila ponašanja. S vremenom Aram prihvata Setu, a sve razlike između njih, kao i patnja zbog krvave prošlosti bivaju potisnute, u godinama u kojima svu pažnju posvećuju iščekivanju djeteta. Mjeseci prolaze, radosna vijest ne dolazi, nova kriza u njihovom odnosu se razvija. Seta ne može roditi, Aram se povlači u sebe, njihov odnos zamire, a stare boli se ponovo bude. U drugom dijelu predstave u njihovu kuću ulazi siroče Vincent (Boris Ler), nova nada i možda lik koji će promijeniti njihove tragične živote na bolje.