Predstava

U 2001. godini tokom putovanja u Burkinu Faso, Jean/Louise Martinelli neposredno je iskusio i shvatio tragičnu dimenziju života u Africi. Takvo zapažanje ga je dovelo do izvedbe drame Maxa Rouquettea „Medeja“ (inspirirane naravno Euripidovom najpoznatijom dramom pod istim naslovom), pisanom na oksitanskom jeziku, koji je zapravo južnofrancuski seljački dijalekt. Ovaj arhaični ruralni jezik bio je za Martinella idealno ogledalo jezika Bamabara kojim govore u seoskim područjima Burkine Faso. Martinelli je duh ove uvijek aktuelne antičke drame povezao s Afrikom, priznajući pri tome njezin univerzalan karakter. Zapravo na afričkoj zemlji se magija, praznovjerje i sakralno nerazdvojivo miješa s realnošću svakodnevnog života. Nesigurni pokušaji demokratizacije, brutalnost etničkih ratova i krhkost granica, svaki taj eho nasilja, prikazani su u ovoj drami o zajedništvu i bijegu. Jean-Luise Martinelli za ovu svrhu odlučio je da smjesti Medeju, i sve žene koje su sa njom, u izbjeglički kamp. U njemu Medeja čeka na povratak Jasona. Hor Bambara žena, za koji je komponirao Ray Lema, odgovara na krikove i pozive Kćerke Sunca. Hrabri Argonaut najavljuje Medeji da je odlučio krenuti u potragu za moću i novcem – Zlatnim runom. Tako Medeja, prevarena prognanica, postaje heroina potpuno ljudskog zločina iz strasti.

“Prevarena žena ubija svoju djecu, ali mi to više ne shvaćamo kao antički horor nego kao pokušaj suosjećanja s građaninom svijeta.“ (Gilles Costaz – Politis)

Reditelj

Otkad je Jean-Louise Martinelli došao u Théâtre Nanterre - Amandiers, izveo je: Catégorie 3,1 (Ljudski krug 3,1) Larsa Noréna, Médée (Medeju) Maxa Rouquette u kojoj glume umjetnici iz Burkine Faso, Les Sacrifées Gaudé, Une virée (Greben) Aziza Chouakija, Schweyk Bertolta Brechta, s Jean-Pierreom Bacrijem u glavnoj ulozi, La République de Mek-Ouyes (Republika Mek-Ouyes) Jacquesa Joueta, Bérénice (Berenika) Jeana Racinea i Kliniken as well as Détails Larsa Noréna. No, njegovo interesovanje za suvremne dramske pisce nije nešto novo. Martinelli je već prije, kad je bio direktor Tetara u Lyonu (Théâtre de Lyon), režirao predstave savremenih autora: Passolinija, Pagnola, Eustachija, a u Narodnom pozorištu u Strasburgu nastavio s autorima poput Bernard-Mariea Koltèsa, Rainer-Wernera Fassbindera, Heinera Müllera, Larsa Noréna. Do danas Martinelli ne prestaje u izvedbama najvećih dramskih pisaca naših vremena.

Teatar

Théâtre Nanterre - Amandiers osnovao je 1971. godine Pierre Debauche. Uspješni direktori bili su Raoul Sangla, Patrice Chéreau i Catherine Tasca, Jean-Pierre Vincent a od 2001. godine Jean-Louis Martinelli. Théâtre Nanterre - Amandiers je jedan od najvažnijih Narodnih pozorišnih centara u Francuskoj. Od početka svoga postojanja bio je najaktivnija platforma za savremene dramske kreacije u Francuskoj i Europi. Veoma poznati francuski režiseri poput Bernard-Mariea Koltèsa te svjetski priznatih poput Patricea Chéreaua, Luca Bondya i Matthiasa Langhofa radili su u ovom teatru s glamuroznim glumcima poput Michel Piccoli, Jane Birkin, Charlesa Berlinga… Pozorište je do dan-danas je poznato po odličnim izvedbama najsuvremenih dramskih komada koje neodoljivo privlače ogromnu publiku.