Predstava

Drama "Ova zemlja u kojoj utjehe nema" je rađena prema tekstovima pjesnika Mileta Stojića, jednog od najvećih živućih pjesnika koji pišu na hrvatskom jeziku, a predstavlja umjetničkog svjedoka rata, stradanja i lutanja.

Ovo je predstava o bosanskohercegovačkom pjesniku i intelektualcu u egzilu i njegovom povratku u Bosnu i Hercegovinu. To je ujedno i drama o ratu i poslijeratnom stanju, o lutanju od jedne do druge zemlje i o nacionalno podijeljenoj domovini.

“…Obilježavajući tridesetpetu obljetnicu umjetničkog djelovanja, Hasija Borić je sa dramaturginjom Reom Jugo, napravila kompozicijski, dramaturgijski slijed iz brilijantnog pjesničkog, ali I azilantskog opusa Mile Stojića.

… O svemu što zbori Stojićev vers, pričajući o egzilantskim i azilantskim nedođijama  progovorio je artikulirani, autentični kazališni jezik ove predstave.

U tišini, koja je boljela, u pogledima, koje smo skrivali, da suze svoje sakrijemo, trajala je ova predstava i poslije njenog formalnog kraja… Ako kraja bolu Bosanaca i Hercegovaca, uopće ima??!!”

(“Oslobođenje” – Gradimir Gojer)

Predstava je bila  izvedena u dvorištu Svrzine kuće, u okviru festivala "Baščaršijske noći" (2009), a time obilježeno je i 35 godina umjetničkog rada glumice Hasije Borić. Pored Hasije Borić, u realizaciji predstave su učestvovali Rea Jugo i Haris Pašović.

Teatar

Putujuće pozorište osnovala je Hasija Borić 2002. godine, izvodeći politički angažovane i otrežnjujuće predstave među kojima se istakla predstava "Feral Tribune cabaret" zasnovana na satiri popularnog splitskog sedmičnika.

Izvođač

Hasija Borić je rođena u Jajcu 1953. Gimnaziju, glazbenu školu i studij glume završila je u Sarajevu, glumačke studije nastavila u Londonu i Wroclawu. Bila je trajno zaposlena u HNK u Splitu, Teatru&TD i teatru u gostima u Zagrebu, Narodnom pozorištu u Sarajevu, te bečkom Volkstheateru.  Trenutno radi u "Narodnom Pozorištu" u Sarajevu. Dobila je više nagrada, između ostalih i: Nagradu glumac godine u izboru Radio-Sarajeva 1989., austrijsku nagradu kritike "Karl Skraup " za ukupan opus u sezoni 1997./1998.

U zadnjih deset godina uspješno se bavi režijom. Godine 2002. utemeljila je “Putujući teatar Hasije Borić”, koji sintetizira njeno dugogodišnje glumačko, rediteljsko i organizacijsko iskustvo, unutar kojeg su uprizorene predstave “Tetovaža” (Dea Loher) i“Feral Tribune Cabaret”, predstava koja je doživjela sto izvođenja I bila prikazana u sudnici Haškog tribunala.