Predstava "Klasni neprijatelj" se održava pod pokroviteljstvom BH Telecoma  

Predstava

Kada je prvi put prikazana u Sarajevu, predstava Klasni neprijatelj, rađena po drami Nigela Williamsa The Class Enemy iz 1978. godine, izazvala je burne reakcije ovdašnje javnosti zbog, kako su rekli, prenaglašenosti socijalnih problema prisutnih na ovim prostorima. Naime, režiser Haris Pašović radnju predstave smjestio je upravo u savremeno Sarajevo, dok se u Nigelovom komadu problematizira prostor tadašnjeg Brixtona. Komad je djelimično zasnovan I na aktuelnim kriminalnim izvještajima iz medija – crnoj hronici – fokusiranoj upravo na rastuće nasilje u školama. Teatarska trupa sprovodila je I vlastita istraživanja u sarajevskim obrazovnim ustanovama, nailazeći na frustriranu generaciju djece iznikle u ratnim dešavanjima ’92-’95 – djece obilježene teškim materijalnim I fizičkim ratnim posljedicama svojih roditelja. Kao I protagonisti Williamsovog komada, ovaj je naraštaj očajnički tražio smjernice, ali se u međuvremenu izgubio u pogrešnim okolnostima. Glumačka ekipa predstavlja širok spektar različih kulturoloških, socioloških I nacionalnih obilježja, I sami baštineći vlastite tragične ratne priče. Upravo je sociološki kontekst ovog komada naročito problematiziran; tematika varira od narušenog sistema društvenih vrijednosti, izolacije, razbijenih brakova, alkoholizma, ksenofobiije I fizičke agresije, time stvarajući istinsku podlogu odrastanja današnje bosanske djece. Naročito je bitan semantički aspekt komada: južnolondonski žargon zamjenjen je svojim sarajevskim ekvivalentom, prateći komponentu verbalnog užasa proizašlog iz traumatskih ratnih okolnosti, koja se infiltrirala u govor ovdašnje djece.

Komad je scenografski postavljen u opustjeloj učionici, prateći nekolicinu problematične djece u iščekivanju časa koji neće početi. Namjesto nastave, oni će se ograditi od vanjskog svijeta, sprovodeći vlastitu nastavu, u kojoj dominira brutalnost I kulminira tragedijom.

Reditelj

Haris Pašović je diplomirao 1984. na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, Odsjek dramskih umjetnosti, Režija – teatar, film, tv i radio u klasi prof. Bore Draškovića. Bio je Fulbrightov stipendista u SAD-u, te u Nordijskom teatarskom insitutu / Odin Theatar u Danskoj. Studirao je na Školi menadžmenta Univerziteta Lancaster u Velikoj Britaniji. Također je bio na studijskom boravku za medije u SAD-u (Boston, Washington, New York).

Pašović je režirao u prestižnim pozorištima u regionu, a njegove predstave su učestvovale na mnogim festivalima. Prija rata je režirao, između ostalih, predstave koje se danas smatraju klasičnim predstavama u historiji pozorišta u regionu: Wedekindovo Buđenje proljeća i Dozivanje ptica prema Aristofanovim Pticama u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu itd. Za vrijeme opsade Sarajeva (1992-95.) Pašović je proveo većinu vremena u Sarajevu i bio direktor Međunarodnog teatarskog i filmskog festivala MESS. Tada napušteni festival MESS Pašović je transformisao u međunarodni teatarski i filmski festival. Režirao je Euripidovu Alcestis, zatim Svilene bubnjeve, U zemlji posljednjih stvari prema romanu Paula Austera, producirao Čekajući Godota u režiji Susan Sontag i bio domaćin gostima Vanessi Redgrave, Annie Liebovitz, Peteru Schumannu, Chrisu Keulemansu, Johanu van der Keokenu i mnogim drugim umjetnicima iz svijeta. Nakon višegodišnje pauze, Pašović se vratio u teatar 2002. sa Shakespearevom tragedijom Romeo i Juliet koju je režirao ispred Parlamenta Bosne i Hercegovine. Također je napisao dramu i režirao predstavu Pobuna u Narodnom pozorištu u Narodnom pozorištu u Sarajevu (2004.) inspiriranu McCoyevim romanom Konje ubijaju, zar ne?.

Pašović je dobio mnoge nagrade uključujući Zlatni lovorov vijenac za najboljeg reditelja Festivala MESS, nagradu za najboljeg reditelja na festivalu BITEF Beograd, nagradu Bojan Stupica za najbolju jugoslovensku režiju 1989, Nagradu UCHIMURA 1994, itd.

Teatar

East West Centar teatarska je trupa osnovana 2005. godine u Sarajevu, pod umjetničkim vodstvom Harisa Pašovića. Njihov produkcijski prvijenac, Shakespeareov Hamlet, smješten u otomanskom periodu,  predstavlja jednu od najvećih koprodukcija u regiji zadnjih dvadeset godina, uključujući umjetnike iz osam zemalja. Slijedi komad Faust, nova provokativna produkcija, opet u suradnji sa internacionalnim umjetnicima. Faust je futuristička predstava, koja u fokus stavlja vještačku  inteligencijju, genetiku i nanotehnologiju. Komad Klasni neprijatelj, rađen po drami Nigela Williamsa ali smješten u današnju BiH, uvršten je u programe niza teatarskih festivala: Edinburgh International Festival 2008, Singapore Arts Festival 2008, itd. Na repertoaru trupe su i Copenhagen Michaela Frayna, u režiji Nermina Hamzagića, Bolero Ravela, po koreografiji Tamare Curić, te Nora po drami Henrika Ibsena, u režiji Harisa Pašovića.

East West Centar razvija edukacijske programe s radionicama i predavanjima Thomasa Ostermeira, Luka Percivala, Tobiasa Veita, Jamesa Morrisona i mnogih drugih u Sarajevu.