21. 10. 2009.

Diskusija o slobodi individue

U srijedu, 21. oktobra, održana je druga u nizu diskusija u kojoj su sudjelovali aktivisti iz regiona, članovi Inicijative Mladih za ljudska prava. Tema ove diskusije bila je Sloboda individue a gost je bio Muhamed Dželilović, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, književni kritičar i teatrolog.

U uvodu diskusije profesor je naglasio da je prije svega bitno da se formuliše što znači zapravo pojam sloboda i da je on u suštini jedan od najvažnijih i najljepših „izuma“ u historiji ljudskosti; on je također nedvojbeno vezan sa pojmom individue jer stvar slobode je prije svega pitanje ljudske egzistencije. Profesor je naglasio da svaka diskusija o slobodi mora zapravo početi od toga što nas nje liši, odnosno od zarobljenosti, jer samo svijest o tome što nas zarobljava može dotaći pitanja slobode.

Profesor je također naglasio da  slobodu možemo poimati na raznim nivoima – političkim, ekonomskim, sociološkim, kulturološkim, iako on smatra da su u današnjem svijetu najbitnija razmatranja o slobodi na etičkom nivou jer u vremenu globalizacije i neoliberalnog kapitalizma, gdje religija nije više univerzalna a ideologije još uvijek jake, individua doživljava ogromnu krizu etike, a opšti model ponašanja ne postoji.

Osim toga, Dželilović je istaknuo da je individua oduvijek osuđena na borbu za svoju vlastitu slobodu, jer je njezina sloboda uvijek ograničavana od strane zajednice.  Iako treba s druge strane uzeti u obzir da je danas vrlo naglašeno širenje individualne slobode, ono može ipak dovesti do novih oblika zarobljenosti. Najbolji odgovor, prema Dželiloviću, daje suvremeni filozof Hans Jonas koji podcrtava etiku odgovornosti vezanu za slobodu. Dakle, u odgovornosti Dželilović vidi spas i opravdanje širenja slobode individue, jer bez odgovornosti sloboda može ograničavati druge, a osim toga postati nepodnošljiv teret.

Moderatorica diskusije Asja Krsmanović je podstakla gosta i ostale učesnike diskusije pitanjem koje se također odnosi na pojedinca i njegovo mjesto u današnjem društvu – kakav je odnos između sjećanja pojedinca i kolektivnog pamćenja.

Profesor Dželilović je naznačio da jedina stvar u svijetu koja je u potpunom vlasništvu čovjeka je upravo njegovo sjećanje. Nažalost, moramo biti svjesni da postoji mehanizam intervencije u privatna sjećanja uz pomoć politika kolektivnog pamćenja koja je u vlasništvu svake ideologije. Sjećam se toga što mi je odobreno da pamtim – ovom parolom je upozorio mlade učesnike debate na opasnost svake ideologije.

Na kraju je Dželilović rekao da su najvažniji borba i san o slobodi, jer svijest mijenja svijet, a ne obrnuto.