13. 04. 2011.

Filmski program Modula Memorije do nedjelje u galeriji Boris Smoje

U nastavku Modula Memorije, programa Internacionalnog teatarskog festivala MESS, poslije večerašnje projekcije integralne verzije filma „Sjećaš li se Sarajeva?“, u četvrtak, 14. i petak 15. aprila bit će prikazana oba dijela filma „Metro 93“, koji prezentira sarajevsku filmsku alternativnu scenu. U subotu, 16.aprila, „Sanjao sam o Smirnoff Buffalu“ Timura Makarevića podsjetit će nas na muzičku scenu opkoljenog Sarajeva, prije svega na grupu Sikter. U nedjelju, 17.aprila filmom „Vitezovi Orlanda“ sarajevskoj publici će se predstaviti Jelena Popović, rođena Bosanka koja danas živi u Kanadi.

Ulaz na sve projekcije je slobodan, a projekcije počinju u 20h u galeriji Boris Smoje.

Četvrtak, 14.april 2011.

''Metro '93'' 1. dio, dokumentarni film

Petak, 15.april 2011.

"Metro '93'', 2.dio, dokumentarni film

16.04.2011. subota

Dokumentarni film: „I was dreaming of a Smirnoff Buffalo“

Režija: Timur Makarević ( Pro.ba)

17.04.2011. nedjelja

Dokumentarni film: „Vitezovi Orlanda“  Režija: Jelena Popović

METRO 93

U toku opsade 1993 godine Festival MESS organizirao je program pod istoimenim naslovom a koji je imao za cilj prezentirati Sarajevsku filmsku alternativnu scenu.  Mnogi od autora koji su tu predstavili svoje prve radove danas su poznati sarajevski umjetnici.

Sanjao sam o Smirnoff Buffalu

Petorica prijatelja sa bine su otjerala članove sarajevskog bojs benda riječju sikter i zasvirala. Od tada u grupi su svirali ili sa njom sarađivali lokalni underground heroji, muzičari, umjetnici. Priča o Sikteru je priča o Smirnoff Buffalu. Ovo je priča o jednom od najaktivnijih sarajevskih rock bendova iz operioda opsade grada i prati priču od nastanka u burnim predratnim danima, u periodu opsade do prvih godina 21. stoljeća.

Vitezovi Orlanda

Jelena Popović pripovijeda o svojim prijateljima iz djetinjstva koji su spletom okolnosti postali hrvatski branitelji, te su u miru ratne zamijenili paintball puškama. Bivši suborci se, naime, okupljaju u razrušenom hotelu Orlando u Župi dubrovačkoj i pomoću paintballa se rješavaju ratnih trauma. Autorica kombinira vlastite snimke iz 2001. godine i ratne snimke HTV-ova snimatelja Maroja Žanetića kako bi nelinearno ispričala priču o ratu i poratnim borbama gumenim lopticama napunjenim bojom, kao oblikom terapije. Pri tome se, dakako, javljaju i osobna svjedočanstva ratnika o značenju paintballa, ali i kritički pogledi na rat.