26. 10. 2010.

Danas nismo pričali o politici!

Okrugli stol desetog dana MESS-a posvećen je razgovoru o dvije predstave „Ko se boji Virdžinije Vulf“ u režiji Dine Mustafića  i „Fragmenti ljubavnog diskursa“ Radoslawa Rychcika. Pored reditelja, okruglom stolu su prisustvovale i glumice Kristina Stevović, Varja Ðukić i Joanna Drozda (Fragmenti ljubavnog diskursa).

U obje ove predstave ljubav je osnovna tema, tako da nije bilo prostora za razgovor o političkoj situaciji, odnosima između zemalja bivše Jugoslavije, ratu...i ostalim temama kojima smo se proteklih dana MESS-a uvijek vraćali.

Dino Mustafić je govorio o svom „povratku“ klasici i o E. Olbiju  (Edward Albee) kao jednom od najznačajnijih pisaca, osvrčući se i na drugi njegov tekst koji je režirao u Skoplju „Koza“, a obje drame povezuje tema ljubavi sa neizostavnim pitanjem: Šta je zapravo ljubav?

Također, kao jedan od razloga zbog  kojih je upravo izabrao  ovaj tekst reditelj navodi činjenicu da živimo u vremenu kada je ljubav kao spiritualna kategorija iščezla. Kao mogućnost režiranja jednog teksta kakav je i Olbijev „Ko se boji Virdžinije Vulf“, reditelj Mustafić  govorio je o dvije opcije, a to su: destruirati i napustiti tekst ili režirati u okvirima koje sam taj tekst postavlja, što je on i izabrao prilikom režiranja ove predstave.

U daljem dijelu razgovora glumica Joanna je govorila o razlozima zbog kojih su nastali „Fragmenti ljubavnog diskursa“, navodeći da im je bio cilj da prikažu na što više načina taj kratki trenutak samog zaljubljivanja, koji nekada može biti i okrutan, i tako pokrenuti emocije koje će prenijeti na publiku. U nastavku razgovora Bojan Munjin je postavio pitanje da li ove dvije predstave zastupaju ideju ljubavi, ili govore o nečem drugom. Glumica Varja Đukić je odgovorila da je ljubav taj suštinski segment ali likove stavlja  i u razne dileme, iskušenja, i da na neki način ljubav i opstaje na tom principu igre. Joanna Drozda je naglasila da ona smatra da je zapravo svaki tekst, predstava, na neki način o ljubavi, iako je ona prestala biti „najčistije“ osjećanje, već može biti i demonska i uništavajuća.

 Reditelj Radoslaw je govorio da „Fragmenti ljubavnog diskursa“ nisu još jedna u nizu ljubavnih priča, nego stavlja samu ljubav kao centralnog lika, te da su u samom procesu stvaranja kretali od realnih situacija, da bi kasnije reducirali određene dijelove i ispričali suštinu.

Pojam ljubavi je  na neki način apstraktan te je teško o njoj govoriti na konkretan način, ali i priče o politici se na kraju svode na ljubav, pa makar to bila i ona koju političari imaju prema novčanicama.