17. 10. 2010.

INTERVJU SA CRISTINOM FLUTUR, glumicom iz predstave „Život sa idiotom“ – Andriy Zholdak

  razgovor vodili: Nejra Babić i Adi Lučić

    MESS: Kakva iskustva nosite iz ove predstave, s obzirom da na sceni pored glumaca, imate aktivan odnos sa kamerom?

    CRISTINA: Ovo je prva predstava u kojoj sam osjetila sve mogućnosti pozorišta, koja pritom insistira na multimedijalnoj tehnici. Bilo je zanimljivo i teško u isto vrijeme. Vi ste na sceni, glumite, ali ste uvijek svjesni da kada pogledate lijevo ili desno, kamera je tu. Upravo zbog toga u predstavi postoje trenutci potpune improvizacije i naspram njih tačno izrežirani i uvježbani dijelovi, kada znate da je glumac-snimatelj vaš partner. Ukoliko on nije tu, ja kao glumica se osjećam nemoćnom, osjećam da se moje emocije ne prenose na publiku, te postepeno takav osjećaj vas u potpunosti obuzima i frustrira.

MESS: Možete li prokomentirati Vaš doživljaj procesa i suradnje sa Andriyom Zholdakom?

CRISTINA: Iza finalnog produkta bilo je nevjerovatno mnogo pripreme i fizičkog treninga. Ali kada se upustite u proces, energija dođe sama.

On pokušava da iz vas izvuče maksimum. Ljudi kada su stavljeni u teške situacije, kada su ograničeni, daju sve od sebe da savladaju prepreke. S obzirom na to, probe su postale čin preživljavanja i borbe. Dajete sve od sebe, ili nemate šansi. Postajete samuraj koji se bori za svoju čast. Često sam se osjećala nemoćnom, tražite energiju za koju mislite da ne postoji u vama, ali nađete se u situaciji da sami sebe iznenadite.

Zholdak ne radi po stereotipnom, logičnom načinu. On ne boluje od straha da publika neće shvatiti njegovu predstavu. Njegova predstava nije isključivo za „mozak“ i povezivanje dešavanja, već zahtijeva uključivanje vašeg cijelog bića. Miješajući klasični teatar, nadrealizam, i mnoge druge oblike, Zholdak omogućava glumcu,a usput i publici, da vaša razmišljanja, koja obično ostaju neizrečena, isplivaju. Vi ste u dijalogu sa sopstvenom podsvješću, sa samim sobom. Često se sami zapitate, šta ja zapravo radim, ali upravo tada zaboravite klasični način, zašto, zbog čega, prepustite se vašem istinskom „ja“ , i tek tada se sve „kockice poslože“.

MESS: Koji su razlozi da ova predstava, odnosno ideja koju ona nosi, korespondira sa današnjom publikom?

CRISTINA: Nedostatak ljubavi vas ljuti, i okreće svijet naopačke. Za mene, ovo je priča o ljubavi, a njen nedostatak vodi ka nasilju. Zato i lik koji igram ludi. Ona ne voli, njoj nedostaje esencijalni pokretač života, te se sve svede na haos. Poruka je jasna i univerzalna, jer smo svi nerijetko svjesni da ovom svijetu nedostaje ljubavi.