20. 10. 2009.

Okrugli sto posvećen predstavama Nora, Usamljeni zapad i Balon od kamena – moja sjećanja

Na trećem okruglom stolu, održanom u 12:00 u Sali Sana hotela Bosna, vođen je razgovor o predstavama Nora, Usamljeni zapad i Balon od kamena – moja sjećanja. Prvi dio razgovora, koji je moderirao Bojan Munjin, bio je posvećen predstavi Nora, ali i cjelovitom radu East West Centra, dok se u drugom dijelu paralelno govorilo o predstavama Usamljeni zapad i Balon od kamena – moja sjećanja. Moderator je napravio uvod u razgovor istakavši da sve tri predstave opisuju problem nasilja i problem slobode.

Prvi dio razgovora otvorio je redatelj Haris Pašović. Govorio je o radu East West Centra, napominjući da su u njihovom repertoaru sva djela remek-djela dramske literature i Bolero muzičko i koreografsko remek-djelo. Dotakavši se razmišljanjem konačno Nore, Pašović je temeljni problem u ovoj predstavi ovako defenirao: Osnovno pitanje koje Nora postavlja nije to „da li sam ja slobodna kao žena“, osnovno pitanje koje Nora postavlja je „da li sam ja slobodna kao čovjek“. Pokušavajući povezati predstave Nora i Klasni neprijatelj (obje igraju u ovogodišnjem programu MESS-a) zaključio je da su to dva pole jedne stvarnosti na kraju poentirajući: Ne mislim da je zadatak predstave nuditi bilo kakvu emancipaciju, zadatak je govoriti istinu na način koji će biti zanimljiv. Nakon što je teoretičar i profesor književnosti Nedžad Ibrahimović upitao zašto se ne govori o dramaturgiji, o režiji, o glumcima, o akademiji, govorničkom stolu pridružila se ekipa glumaca East West Centra. Oni su iznijeli vlastita viđenja savremenog teatra, govorili o iskustvima pripremanja predstava, radu na ulogama, etc..., a prvi dio razgovora završio je Bojan Munjin zaključivši: Ideja slobode ovdje i sada zanimat će nas sigurno više nego sutra ujutro.

U drugom dijelu razgovora, posvećenom predstavama Usamljeni zapad i Balon od kamena – moja sjećanja, učestvovali su: Selma Spahić, redateljica predstave Usamljeni zapad, Filip Grinvald, redatelj predstave Balon od kamena – moja sjećanja, i Sanin Milavić, glumac u predstavi Usamljeni zapad. Odgovarajući na pitanje zašto se odlučila režirati tekst Martina McDonagha, Selma Spahić je navela žanrovski interes za crni humor, konstatujući da je tekst vrlo gorak, emotivan, te da problematizira bazični nedostatak komunikacije, ustvrdivši da su ljudi okruženi svojim fobijama sami nemogućnost uspostavljanja komunikacije. Sanin Milavić je, govoreći o liku kojeg igra, naveo da je suština lika to što kreće od blanca. Filip Grnivald je izjavio da je njegova ovogodišnja predstava potreba da se posveti pitanju slobode, uz to konstatujući da pozorište postoji zbog onih ljudi koji se njime bave. Nakon što je moderator postavio pitanje redateljima  koje je od njih zahtijevalo da usporede svoje prošlogodišnje i ovogodišnje presdstave, Selma Spahić je istakla da materijal i forma oblikuju predstavu i da je u artističkoj osnovi njene ovogodišnje predstave estetika svođenja na mikrosvjetove. Još jednom se vračajući pitanju reagiranja publike na predstavu Filip Grinvald je za kraj zaključio: smijeh na prepoznavanje svakako vodi u tragediju. (E. S.)