05. 10. 2011.

VRIJEME ČEKANJA

  Mirna Rustemović

 Čekaonica. Nervozno lupanje nogama, pogledavanje, prešetavanje. Ništa se ne događa, nitko ne dolazi, a oni i dalje čekaju. Na pozornici je četvero glumaca i dvije lutke. Lutke u interakciji s glumcima postaju njihove sjene, dio priče, ljudi iz njihove okoline... Postaju pomagalo u scenskom izrazu, koje nas isto tako vodi kroz priču, pomaže im da se otvore i komuniciraju, da nas upoznaju sa svojom okolinom, da nas upoznaju sa sobom...  Iz tog nervoznog čekanja ljudi u čekaonici se otvaraju prema publici i počinju pričati svoju životnu priču. One ne počinju od početka, niti ne počinju tamo gdje smo ih zatekli trenutno, ne idu linearno, one se prekidaju, izostavljaju dijelove, slažemo mozaik iz kockica njihovog života.  Sve su to priče malih ljudi s kakvima se svakodnevno susrećemo, ni jedna nije posebna, one samo ocrtavaju svakondnevnicu većine ljudi danas. Nezaposlenost, krediti, preopterećenost poslom, otkazi... Oni se svi nadaju da će izaći iz te kolotečine u kojoj su se našli, čekaju novu priliku, žele se prilagoditi. Nešto će se dogoditi, pa će biti bolje. Žena radi osam sati, a osam sati se odmara i tako cijeli dan, ali kad dođu Nijemci to će prestati. Kad će doći Nijemci? Ne zna se, ali doći će i onda će biti bolje, a do tada nastavlja kao i do sada. Osam sati radi, osam sati se odmara, osam sati radi....  Njihove priče nam u nekim trenutcima postaju komične, iako znamo da u njima nema ničega smiješnog. Apsurd tog čekanja i svakodnevnice koja je svima poznata i način na koji se svatko od njih s njom bori, postaje nam zastrašujuć jer ga prepoznajemo i postaje komičan u svojoj nemoći da se promijeni.  Kada je ispričano sve što smo trebali čuti, svi opet sjede u čekaonici, kao da se ništa nije dogodilo, kao da nismo saznali ništa o njihovim životima, sve je isto, opet se nastavlja čekanje.

Glumci izlaze iz likova i baš kao i njihovi likovi maloprije oni nam se predstavljaju i daju crtice svog života. I oni kao i njihovi likovi se nadaju, čekaju, žele... Kao i svi mi. Svi smo u toj čekaonici i čekamo da nas netko pozove da izađemo.