01. 10. 2011.

Intervju sa modratorom okruglog stola /Dinko Kreho

Moderatori ovogodišnjeg okruglog stola u sklopu MESS-a su Dinko Kreho i Asja Krsmanović.

Na današnjem okruglom stolu raspravljalo se o dvije predstave, „Sconcerto-Teatro di musica“ i „Rušenje Ajfelovog tornja“. U razgovoru o prvoj predstavi sudjelovli su dirigent Marco Lena i autor teksta Franco Marcoald. Kroz razgovor predstava je dobila pohvale svih sudionika okruglog stola, te je bilo i pitanja o mogućnosti da predstava bude izvedena s bosanskim glumcem.  Većinu sudionika je i iznenadila činjenica da su samo tri dana vježbali sa Sarajevskom filharmonijom. Autor teksta je naglasio kako je je cijelo vrijeme radio i s redateljem i dirigentom, te kako je predstava nastajala kao cjelina, nikada odvojeno. Nažalost razgovor je kratko trajao, jer su dirigent i autor teksta morali otići. Okrugli stol se nastavio s redateljem predstave „Rušenje Ajfelovog tornja“   Kushtrimom Bekteshim, autorom teksta  Jetonom Nezirajem i glumcem u predstavi Adijem Hrustemovićem. Razgovor je najviše bio fokusiran oko shvaćanja islama danas i često je izlazio iz okvira same predstave.  Sudionike je zanimalo koji stav autor zauzima oko zabrane nošenja nikaba, otvorila su se pitanja i o položaju žena koja se isto tematiziraju kroz predstavu, zašto likovima nije jasno određeno mjesto iz kojeg dolaze...

Intervju s Dinkom Krehom, jednim od moderatora okruglog stola.

MESS: Koja je tvoja ideja/koncepcija vođenja okruglog stola?

Dinko Kreho: Ne namjeravam nastupati poput neke neutralne instance, tj. pukog posrednika. Htio bih potaknuti kritičku raspravu u koju će biti uključeni gosti, posjetitelji, ali i mi moderatori s vlastitim kritičkim stavovima. Ne želim dakle biti faktor pacifikacije i „sanirati“ svako latentno ili manifestno neslaganje ili sukob. Ove javne rasprave shvaćam kao jednu od rijetkih prilika u kojima se u Bosni i Hercegovini uopće može uspostavljati nešto poput kritičke javnosti.

MESS: Kažeš da te zanima politički teatar, što bi on za tebe bio?

Dinko Kreho: Puno više od aktivnog društveno-političkog sadržaja, koji bi teatar kao mašina izbacivao i generirao,teatar je već po sebi stvar politike, samim time što se teatarska situacija odvija ovdje i sada. Mislim da je važno da ne ostanemo na pojmu političkog teatra kao nekakve „podvrste“ teatra, te da počnemo govoriti o politici teatra kao široj i inkluzivnoj kategoriji. Samo mjesto na teatarskoj sceni odakle se isporučuju određeni sadržaji, teme, koncepti... nipošto nije „neutralan“, samo nije izuzeto iz politike. Referenca koju ovdje ne možemo zaobici jeste politički filozof J. Rancier, on postavlja niz analogija između subjekta teatra i subjekta politike kao takvog. Naime jedan i drugi nikada „ne govore za sebe“ i jedan i drugi se pojavljuju kao insenacija na određenoj „pozornici“

MESS: Što misliš o ovogodišnjem programu MESS-a i mjestu političkog teatra u njemu?

Čini mi se da je jedna od tema i pitanja na kojima se ove godine posebno insistira medijalnost teatra. Ovo mi, kao nekome tko se bavi kritikom i teorijom medija, predstavlja temu od posebna značaja. Kakav je teatar medij i u kakvom odnosu stoji spram različitih medija, na koji ih način inkorporira u svoju mašineriju? Ako doista „medij jest poruka“, kako je davno zaključio Marshall McLuhan, odnosno ako medij nije „izvanjski“ poruci koju odašilje, nego to dvoje stoji u simbiotičkoj vezi – kako teatarski medij oblikuje sadržaje koje posreduje? Što se političkog teatra tiče, čini se da je prisutan uglavnom kroz identitetsku problematiku, odnosno problematiku pripadanja, koja je u službenim materijalima i navedena kao jedno od središnjih tema ovogodišnjeg izdanja Festivala. Jedna od iznimki u tom smislu jest predstava Radnička hronika u izvedbi Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banja Luke, koja već i naslovom cilja na drukčiju vrstu politike i političnosti – prijeko potrebnu u uvjetima današnjeg managerskog kapitalizma.

 MESS: Koje bi predstave preporučio na ovogodišnjem MESS-u?

Radio Muezzin, Radnička hronika, Noćne more tišine, Pinokio u nevolji. Napomena preporuke su „naslijepo“ budući da prethodno nisam gledao nijednu od ovih predstava!

Intervju vodila Mirna Rustemović