27. 10. 2010.

Kad porastem bit ću dijete

Kako je divan osjećaj gledati simpatičnu, duhovitu predstavu sa zanimljivim replikama, utemeljenoj na cjelovitoj, tematski uobličenoj i zaokruženoj priči. Upravo takva je lutkarska predstava „Želim biti normalan“ u režiji Todora Valova, rađena prema tekstu Teodore Popove, u izvedbi Pozorišta lutaka Mostar, koju smo sinoć imali priliku vidjeti u Pozorištu mladih.

 Predstava je prikazana u okviru Children MESS programa, koji je jako značajan i važan segment Festivala, i primjenjena je najmlađoj publici, ali i publici osnovnoškolskog uzrasta. Međutim, sudeći po osmijesima i aplauzu tokom i nakon predstave, u njoj jednako uživaju i stariji gledaoci. Jer, ko ne bi uživao u priči simpatičnog, pomalo nespretnog miša Rudolfa koji živi u kuli sa vješticom Klarom?

 I naravno, kako to inače biva sa svima nama, koji ponekad poželimo biti neko drugi i živjeti neki novi, drugačiji život, jednoga dana i Rudolf odluči da više ne želi biti šiš-miš, nego obični, nakon čega ga Klara pretvara u običnog miša. Time Rudolf gubi svoja krila, a zauzvrat dobija oči i nožice. Njegov prvi dodir sa svijetom preko čula vida biva susret sa Klarom, što je predstavljeno na vrlo duhovit i dosjetljiv način. Naime, kada Rudolf ugleda Klaru, on iznenađen uzvikne: „U, ti si grozna!“, na što mu Klara odgovara: „Za jednu vješticu sasvim dobro izgledam“. Potom ga pouči da je ranije gledao srcem jer je bio slijepi miš, a od sada će gledati očima. Ova jednostavna priča o sreći i želji da budemo neko drugi tiče se svih nas i obrača se svima, a pri tome je ispričana duhovito i na vrlo interesantan način.

 Sinoć smo u pozorištu mladih mogli pogledati jednu istinski vrijednu predstavu, pred nama su na pozornici glumci igrali, vješto tumačili svoje uloge, oni su nas odveli u jedan drugi, često zapostavljeni i zaboravljeni svijet, svijet mašte. Nekada smo znali maštati, nekada smo svoje snove dijelili sa drugima uživajući u njima, nekad smo svijet doživljavali kao čarobno mjesto, nekad smo u teatru gledali bajke...nekada smo bili djeca. Ipak, potrebno se povremeno podsjetiti na taj period, na bogatstvo fantazije, a druženje sa Rudolfom i Klarom je odličan način za to.

 Rudolf u svom novom obliku, dakle liku običnog miša, upozna dva pacova, Franca i Frica, susretne se sa mačorom Zigfridom i stekne prijateljstvo mišice Grete. Iznenada, jedne noći, Greta upadne u mišolovku pokušavajući uzeti malo sira za Rudolfa. Tada Rudolf, na poseban način, poziva Klaru u pomoć. Taj način je bolno otkidanje svog repa, ali Rudolf to podnosi kako bi spasio Gretu. Klara oslobađa mišicu, Rudolfovu prijateljicu. Tada se Rudolf odlučuje vratiti u svoj stari oblik, svom starom životu u kuli sa Klarom, jer mu se novi život ne dopada.

 Predstava „Želim biti normalan“ govori o prijateljstvu, ljubavi, pomaganju drugima, ali i o našem životu koji trebamo cijeniti. Pri tome to čini na odličan način, da se na kraju samo može zaključiti kako je lijep osjećaj poletjeti na krilima mašte i dozvoliti predstavi da nas učini Rudolfovim i Klarinim prijateljima.

 Leila Kulenović