17. 10. 2010.

IZVJEŠTAJ SA OKRUGLOG STOLA – 17.10.

U maloj sali hotela Bosnia sa početkom u 12 sati održan je prvi okrugli sto u okviru 50. Međunarodnog festivala MESS na kojem se razgovaralo o predstavi „Život sa idiotom“ Narodnog pozorišta „Radu Stanca“, a u režiji Andriy Zholdaka. Okruglom stolu su prisustvovali glumci Florin Coşulet, Cristina Flutur, Cristian Stanca i direktor pozorišta, Chiriac Constantin.

U uvodnom dijelu razgovora medrator okruglog stola, Bojan Munjin, pozdravio je prisutne i naglasio važnost jubileja festivala. Rekao da je „Život sa idiotom“ primjer izvanrednog modernog kazališta jer u sebi sadrži nešto od klasinčne priče, nešto od modernog performansa, nešto od fizičkog, neverbalnog teatra, zatim upotreba tehnike, videa, te da se, na planu priče, ima utisak da je u dva i po sata predstave smještena sva crna hronika svijeta   Prvo pitanje je bilo upućeno glumcima  - zamolio ih je da naprave neku vrstu rekonstrukcije procesa predstave odnosno da kažu nešto više o načinu na koji im je pristupio reditelj Andriy Zholdak, šta je sve od njih zahtjevao, kako je on tu predstavu zamislio. Glumci su rekli da je bilo puno stvari koje reditelj s njima nije podijelio od samog početka, te da vjerovatno ne bi imali hrabrosti da u nekim stvarim idu do kraja da su znali kako će sve to na kraju izgledati. Istakli su da je proces bio naporan, iscrpan, na momente toliko rizičan da su ugrožavali svoje živote – jedan od glumaca je bio zatvoren u kavezu sa vukom, drugi je radio monolog u jezeru dok je temperatura zraka bila dvadeset stepeni ispod nule, a koncentracija soli u vodi 85% - ali istovremeno koristan i zanimljiv, budući da su kroz njega istraživali svoje krajnje mogućnosti, te da je ono što publika ima priliku da vidi u predstavi samo vrh lede sante jer su mnoge stvari iz predstave morali izbaciti. U nastavku razgovora, Chiriac Constantin je govorio o ansamblu, repertoaru, brojnosti predstava, načinu rada i funkcionisanja Narodnog pozorišta „Radu Stanca“, te da se on, kao direktor, trudi da dovede najbolje svjetske reditelje. Također, izrazio je zadovoljstvo što su radili sa rediteljem kao što je Zholdak, te da bi opet i on i glumci željeli da sarađuju sa njim.

Tokom disuksije pristuni su govorili o impresijama sa predstave, o njenoj brutalnosti, te pokušali pronaći razloge zbog kojih ona izaziva oprečna osjećanja, jer je većina na momente htjela da izađe sa predstave, ali su ipak ostali i odgledali je do kraja.