11. 10. 2011.

Hristo Bojčev – radionica za dramske pisce

  U prostorijama novootvorene visoke filmske škole Sarajevo Film Academy u periodu od 7.10. do 9.10. održana je radionica za dramske pisce bugarskog dramskog pisca Hriste Bojčeva. Bojčev je autor drama (između ostalih „Orkestar Titanik” i “Pukovnik Ptica”), izvođenih u preko četrdeset zemalja svijeta. Dobitnik je prestižnih nagrada Enrico Maria Salerno iz Italije, i Britsih Council International Playwriting Award iz Velike Britanije. Ova radionica je zamišljena kao trodnevni brzi kurs iz pisanja za film i pozorište. Prvog dana Bojčev i polaznici radionice su se pobliže upoznali, predstavivši jedni drugima neke svoje radove. Drugi dan analizirao se njegov nezavršeni scenario za igrani film “Vendeta”, u okviru čega su učesnici radionice davali svoje ideje za mogući rasplet i kraj filma. Trećeg dana, Bojčev je poredio pisanje za film i za pozorište na primjeru filma “Veliki Getsbi” iz 1974. godine i njegove pozorišne adaptacije istoimenog Ficdžeraldovog romana. Naši utisci sa radionice su da je njena glavna vrijednost to što smo iz prve ruke čule o iskustvima i poteškoćama sa kojima se savremeni dramski pisac susreće, ma gdje on stvarao. Bojčev je na samom početku radionice rekao da nikada ni jedan reditelj nije došao njemu sa idejom da režira njegovu dramu baš takvu kakva jeste bez ikakvih izmjena, te da je svako od nas pojedinačno svoj najbolji promoter i agent. Što se nas dvije tiče zabavljale smo se na radionici, naročito zbog simultanog prevođenja sa bugarskog na makedonski i na naš jezik, pa još i na engleski, zbog jedne učesnice iz Njemačke.

  Sa Bojčevom smo napravile i kratak intervju.

 MESS(Mirna i Tanja):Završili ste višu mašinsku školu, mnogo godina radili u fabrici i za sve to vrijeme niste pisali. Kako ste se zainteresovali za pozorište i kako ste počeli da pišete?

 Hristo Bojčev: Dok sam radio u fabrici mnogo sam čitao, skoro sve knjige iz svjetske književnosti prevedene na bugarski jezik. Nisam tada još shvatao šta je pozorište. Jednom nam je fabrika organizovala kolektivnu posjetu pozorištu, i tokom gledanja te predstave bio sam fasciniran, počeo sam da shvatam šta sve pozorište može. Ali nisam odmah počeo da pišem. Na akademiji sam neko vrijeme studirao režiju i glumu, a dok sam pripremao monolog za prijemni ispit, smislio sam i ideju za svoju prvu dramu.

 MESS:Kako ste zamislili koncept radionice?

 Hristo Bojčev(u čudu nas pogleda): Pa vi ste učesnice!!! (SMIJEH sve troje)

 MESS: Da li mislite da je formalno obrazovanje neophodno za dramskog pisca i koje su njegove prednosti i mane?

Hristo Bojčev: Formalno obrazovanje piscu nije potrebno. U Bugarskoj, na primjer, ne postoji katedra za dramaturgiju. Jedan čovjek je organizovao smjer za pisanje filmskog scenarija, ali su tamo predavanja uglavnom loša, a on se inače bavi filmskom teorijom, pa je taj smjer i otvorio da bi do kraja života imao čime da se bavi.(SMIJEH) Formalno obrazovanje za dramskog pisca može da bude loše, jer postoji opasnost pisanja po već utvrđenim matricama, a ukoliko nije formalno obrazovan, on može da smišlja svoje matrice, što je sa mnom bio slučaj.

 MESS: Koliko je važna umjetnička interkulturalna saradnja u regionu i kakva je tu pozicija i uloga Bugarske?

Koliko na jednom prostoru ima ukrštanja raznih kultura, toliko je i kulturni život tog prostora bogat. Izolovana kultura, kao i izolovana biloška grupa ljudi, nema nikakvog izgleda da se održi. U pisanju tu bitnu ulogu igra i jezički prostor, jer se postavlja pitanje za koliko ljudi istog govornog područja pisac piše. Bugarska kultura je prilično izlovana od ostatka regiona, uglavnom se niko, uz određene izuzetke, ne interesuje šta se to kod nas dešava u oblasti bilo koje umjetnosti.

 MESS: Kako komentarišete ovogodišnji program MESS-a?

Hristo Bojčev: Nadam se da još uvijek nisam vidio najbolju predstavu na festivalu. (SMIJEH)

Mirna Rustemović i Tanja Šljivar